I Nebo je plakalo
Objavljeno: 27.05.2012. 21:05
Kategorija: mišljenje
Nakon odgledane prve polufinalne večeri Eurosonga koji nekako više sliči na popularne "Zvezde granda", probudile su se u meni kako negativne tako i pozitivne emocije. Zašto? Upalio sam TV, pripremio kokice, zavalio se u naslonjač, prebacio sa Dome i njenih žalopojki na HTV-ov Eurosong, i nakon uvodnih riječi našeg Duška dugouška nestrpljivo čekao početak.
Ne znam zašto sam po tko zna koji put pomislio da će ovoga puta biti bolje. Na samom početku pjesma Crne Gore bacila je moje iluzije o boljem Eurosongu u zaborav. Sa pozornice kristalne arene vrištao je crnogorski Rambo o nekakvom euru neuru. Očajno.
No, ipak nije sve tako crno, barem što se tiče pjesama, odmah nakon crnogorske katastrofe uslijedile su vidno bolje i kvalitetnije pjesme.
Baš kad sam se uživio u spektakl, ulete mi u ekran nekakve stogodišnje babe iz daleke majčice Rusije. Da stvar bude gora, telefoni su rekli DA, za babuške. Kretenizam svake godine veći.
Prva polufinalna večer i nije predstavljala pretjeranu važnost za populaciju balkanaca. Hrvate, Srbe, i Bosance gledali smo u drugoj polufinalnoj večeri, i žustro bodrili Ninu, Joksimovića, i Mayu.
Opće je poznato da se Hrvati u posljednje vrijeme totalno blamiraju po pitanju izbora pjesama za Eurosong. Badrićka je vjerojatno predstavljala nekakav hrvatski adut, hamajliju za prolaz. Nažalost ništa od toga.
Susjedi po krvi, Srbi, sa svojom ljubavnom pjesmicom našli su svoje mjesto pod reflektorima finala, BiH balada Korake ti znam, također je u tome uspjela...
Po reakcijama publike u kristalnoj areni, na izvedbe Srbije i BiH dao se naslutiti prolaz u finale. Kod naše "nebeske" izvođačice Nine moglo se naslutiti jedino glasno zijevanje i eventualno neki pljesak solidarnosti.
Prvo sam se zapitao da li su glasine o Hrvatima "kradljivcima umjetnina" i "pjandurama" koje je proširio lažljivi srpski Kurir, doprle do ušiju nemilosrdnog puka, pa je možda i to razlog neoduševljenja.
No kada boljem razmislim, Hrvatska je zaista operirana svakog ukusa, pa tako i glazbenog.
Točno znam o čemu su Hrvati razmišljali prije cijele ceremonije Eurosonga. Pjesmu je napisao Huljić, izvodi je jedna od najpriznatijih hrvatskih diva i to je ubojita kombinacija koja bi trebala osigurati barem prolaz u finale (pobjeda je ništa drugo doli pusti san).
Izgleda da nisu razmišljali (kao i obično), da Europa, točnije najobičniji europski puk koji telefonom presuđuje o pobjednicima i gubitnicima, pojma nema tko je Nina Badrić. Što su oni vidjeli?
Vidjeli su jednu ženu srednjih godina, u ružnoj crnoj haljini, sa koreografijom u čijem je središtu bio nekakav komad bijele tkanine, sa pjesmom koja je prosječno dobra. Ništa fascinantno, i ništa što bi natjeralo narod da se naježi ili zine od iznenađenja.
Iz godine u godinu ista priča, pojavimo se, ali nas Europa uporno ignorira. Tko zna što će biti narednih godina, možda će nas, kad s obje noge zakoračimo u "Europsku uniju kriminalaca" shvatiti ozbiljnije, pa možda izborimo mjesto u tom dalekom finalu.
Jedno je sigurno, dok je naša Nina pjevala, narod je gledao na sat, a Nebo je nad Hrvatima plakalo.
© ITVR blog
Ostavi komentar na članak (klik)Komentari (1)Vidi komentare... |
Tweet |
• Ocjeni post: |